Dana 9. maja 2013. godine sa početkom u 7 časova, autobus sa 57 osoba uputio se put Carske bare. U autobusu su se našli učenici 5.1, 5.2 i 5.3 razreda, sa svojim razrednim starešinama: Aleksandrom Cvetković, Marikom Boljoš i Katalin Molnar. Uz razredne starešine u autobusu se našao i vodič iz odabrane agencije „Svet tours“. Putovali smo autobusom agencije „Mol-prevoz”.
Prva destinacija nam je bila Carska bara. Sudeći po dečjim osmesima neka deca nikada nisu putovala brodićem po reci. Učenici su sada imali priliku da se provozaju brodićem „Titanik II” po prirodnom rezervatu Carske bare, po mrtvaji reke Begej. Imali smo izuzetno šaljivog, ali vrednog „kapetana” broda. Postavljao je učenicima nagradana pitanja. Ko bi tačno odgovorio dobio bi prospekat rezervata. Vožnja je bila zanimljiva. Imali smo divno vreme i još lepši pogled sa brodića. „Jurili” smo čitavih 7km/h. Na mestu gde se brodić okretao pristali smo i iskrcali se na vidikovac. Šetali smo po drvenim daščicama kroz močvaru. Mogli smo da dodirnemo trsku, rogoz i ostale biljke koje su nam bile nadomak ruke. Deca su bila očarana. Malo uplašena, doduše, jer ih je „kapetan” zaplašio rečima da ćemo se šetati kroz: „živahno blato”. Neki su ga ozbiljno shvatili, ali kasnije su uvideli da se kapetan samo dobro našalio sa njima. Sa vidikovca smo videli panoramu Carske bare. Objašnjeno nam je koje se bare nalaze pored nas. Velika zamerka na vodiča je nepoznavanje mađarskog jezika. Iako je u našu ponudu bio obuhvaćen turistički vodič sa poznavanjem mađarskog jezika, agencija ovo nije ispoštovala. Nastavnice su se aktivirale i prevodile govor kapetana. Vodič iz agencije je uopšte slabo vladao materijom. Oskudno je objašnjavao i pojmove na srpskom jeziku. Deca nisu bila zadovoljna time, a ni nastavnice. Posle vidikovca, vratili smo se nazad. Prispeli u luku, svi na broju. Deca su dobila slobodno vreme da se igraju u prirodii do ručka. Nakon kratkod predaha i igre svi zajedno smo otišli na zakazani ručak u 12:15h u restoran hotela „Sibila”. Učenici su bili veoma kulturni i lepo su se vladali u restoranu. Nakon ručka nastavili smo naše putovanje.
U 13:15h krenuli smo prema selu Kovačici. Ovde nam je vodič predložio panoramsko razgledanje sela, što se nama, a ni deci uopšte nije dopalo. Bilo je izuzetno vruće u autobusu, deca nemirna, a vodič nije baš najbolje stajao sa maršutom, pa smo čak malo i zalutali. Pošto selo nije mnogoljudno, a ni veliko brzo se vozač snašao i krenuli smo prema selu Idvor. Idvor, rodno mesto poznatog naučnika Mihaila Pupina. U ovom selu smo srdačno dočekani od osoblja koje nas je dočekalo. Ugošćeni smo i zatim smo pogledali kratak film o životu i radu ovog naučnika. Film je zaista bio poučan i vredan. Nakon ove aktivnosti, vodič iz sela nas je odveo do muzeja. Tamo smo videli jednu etno postavku, i rekvizite iz Pupinovog doba. Sav tekst koji je vodič iz Idvora ispričao, nastavnice su prevele deci na mađarski jezik. Posle muzeja odvedeni smo u rodnu kuću Mihaila Pupina. Dečica su bila oduševljena jer u dvorištu postoji jedan stari, veliki đeram. Pogledali smo sobe. U njima je nameštaj iz Pupinovog vremena. Ognjište, stari kreveti, furuna, krčazi. Vodič iz sela je sve lepo objasnio i deca su bila veoma zadovoljna. Nakon ove aktivnosti nastavljamo naše putovanje.
Oko 16:30h Uputili smo se prema Zrenjaninu. U Zrenjaninu nismo imali planirane aktivnosti. Deca su dobila jedan sat za šetnju i razgledanje grada. Bili su dobri i kulturni. Niko se nije odvajao od grupe, niti se ko zagubio. Pošto je prošao i taj sat za razgledanje, krenuli smo kući. Neki su bili tužni, a neki ne, jer se u autobusu nalazila njihova simpatija. Bilo je tu sramežljivih pogleda i osmeha. Zaljubljeni su prokomentarisali da im se sa ekskurzije najviše dopao boravak u autobusu.
U 19:30h smo stigli ispred naše škole u Bačko Petrovo Selo. Roditelji su dočekali dečicu. Deca uopšte nisu izgledala umorno. Sudeći po osmesima i komentarima svi smo se dobro proveli. Nastavnice će priznati da su se umorile, ali pošto su deca bila izuzetno dobra, složićemo se da ćemo ih voditi i dogodine na ekskurziju. Ovde se završava naše putovanje.
Prva destinacija nam je bila Carska bara. Sudeći po dečjim osmesima neka deca nikada nisu putovala brodićem po reci. Učenici su sada imali priliku da se provozaju brodićem „Titanik II” po prirodnom rezervatu Carske bare, po mrtvaji reke Begej. Imali smo izuzetno šaljivog, ali vrednog „kapetana” broda. Postavljao je učenicima nagradana pitanja. Ko bi tačno odgovorio dobio bi prospekat rezervata. Vožnja je bila zanimljiva. Imali smo divno vreme i još lepši pogled sa brodića. „Jurili” smo čitavih 7km/h. Na mestu gde se brodić okretao pristali smo i iskrcali se na vidikovac. Šetali smo po drvenim daščicama kroz močvaru. Mogli smo da dodirnemo trsku, rogoz i ostale biljke koje su nam bile nadomak ruke. Deca su bila očarana. Malo uplašena, doduše, jer ih je „kapetan” zaplašio rečima da ćemo se šetati kroz: „živahno blato”. Neki su ga ozbiljno shvatili, ali kasnije su uvideli da se kapetan samo dobro našalio sa njima. Sa vidikovca smo videli panoramu Carske bare. Objašnjeno nam je koje se bare nalaze pored nas. Velika zamerka na vodiča je nepoznavanje mađarskog jezika. Iako je u našu ponudu bio obuhvaćen turistički vodič sa poznavanjem mađarskog jezika, agencija ovo nije ispoštovala. Nastavnice su se aktivirale i prevodile govor kapetana. Vodič iz agencije je uopšte slabo vladao materijom. Oskudno je objašnjavao i pojmove na srpskom jeziku. Deca nisu bila zadovoljna time, a ni nastavnice. Posle vidikovca, vratili smo se nazad. Prispeli u luku, svi na broju. Deca su dobila slobodno vreme da se igraju u prirodii do ručka. Nakon kratkod predaha i igre svi zajedno smo otišli na zakazani ručak u 12:15h u restoran hotela „Sibila”. Učenici su bili veoma kulturni i lepo su se vladali u restoranu. Nakon ručka nastavili smo naše putovanje.
U 13:15h krenuli smo prema selu Kovačici. Ovde nam je vodič predložio panoramsko razgledanje sela, što se nama, a ni deci uopšte nije dopalo. Bilo je izuzetno vruće u autobusu, deca nemirna, a vodič nije baš najbolje stajao sa maršutom, pa smo čak malo i zalutali. Pošto selo nije mnogoljudno, a ni veliko brzo se vozač snašao i krenuli smo prema selu Idvor. Idvor, rodno mesto poznatog naučnika Mihaila Pupina. U ovom selu smo srdačno dočekani od osoblja koje nas je dočekalo. Ugošćeni smo i zatim smo pogledali kratak film o životu i radu ovog naučnika. Film je zaista bio poučan i vredan. Nakon ove aktivnosti, vodič iz sela nas je odveo do muzeja. Tamo smo videli jednu etno postavku, i rekvizite iz Pupinovog doba. Sav tekst koji je vodič iz Idvora ispričao, nastavnice su prevele deci na mađarski jezik. Posle muzeja odvedeni smo u rodnu kuću Mihaila Pupina. Dečica su bila oduševljena jer u dvorištu postoji jedan stari, veliki đeram. Pogledali smo sobe. U njima je nameštaj iz Pupinovog vremena. Ognjište, stari kreveti, furuna, krčazi. Vodič iz sela je sve lepo objasnio i deca su bila veoma zadovoljna. Nakon ove aktivnosti nastavljamo naše putovanje.
Oko 16:30h Uputili smo se prema Zrenjaninu. U Zrenjaninu nismo imali planirane aktivnosti. Deca su dobila jedan sat za šetnju i razgledanje grada. Bili su dobri i kulturni. Niko se nije odvajao od grupe, niti se ko zagubio. Pošto je prošao i taj sat za razgledanje, krenuli smo kući. Neki su bili tužni, a neki ne, jer se u autobusu nalazila njihova simpatija. Bilo je tu sramežljivih pogleda i osmeha. Zaljubljeni su prokomentarisali da im se sa ekskurzije najviše dopao boravak u autobusu.
U 19:30h smo stigli ispred naše škole u Bačko Petrovo Selo. Roditelji su dočekali dečicu. Deca uopšte nisu izgledala umorno. Sudeći po osmesima i komentarima svi smo se dobro proveli. Nastavnice će priznati da su se umorile, ali pošto su deca bila izuzetno dobra, složićemo se da ćemo ih voditi i dogodine na ekskurziju. Ovde se završava naše putovanje.